Prevencija zlostavljanja djece: PREDŠKOLSKI CAP*

Crtezi

*CAP (čit. kap, akronim od Child Assault Prevention)

„Predškolski CAP“ je program prevencije zlostavljanja djece namijenjen djeci predškolske dobi u vrtićima. CAP program nastoji smanjiti ranjivost djece na verbalno, tjelesno i seksualno zlostavljanje. CAP program je licenciran od Udruge roditelja KPK i ima suglasnost i preporuku MZO-a za provedbu u vrtićima.

                                              Korak_po_korak

 

Što djecu čini ranjivom na zlostavljanje?

  • Nedostatak informacija o mogućim opasnostima i mogućnostima zaštite
  • Bespomoćnost, nesamostalnost i ovisnost o odraslima
  • Izoliranost od izvora podrške i pomoći

 

Cilj Predškolskog CAP programa

Cilj je smanjiti ranjivost djece i njihovu izloženost različitim oblicima zlostavljanja kroz:

  • Pružanje kvalitetnih informacija;
  • Poučavanje učinkovitim prevencijskim strategijama
  • Osnaživanje njima važnih odraslih, roditelja i zaposlenika vrtića, da im pruže kvalitetniju podršku

 

Predškolski CAP programa izvodi se kroz 3 aktivnosti:

  1. Predavanje za zaposlenike vrtića
  2. Predavanje za roditelje
  3. Radionice za djecu predškolske dobi

Predavanja za odrasle se održavaju prije radionica za djecu s ciljem upoznavanja problema zlostavljanja djece te potrebom i obvezom odraslih da ih zaštite. Naglasak je na važnosti kvalitetne komunikacije s djecom. Odrasli se detaljno upoznaju sa sadržajem radionica za djecu, kako bi i sami mogli u vrtiću i kod kuće podržati osnažujuće poruke i prevencijske vještine koje će djeca usvojiti na radionici.

Radionice za djecu se održavaju kroz 2 ili 3 uzastopna dana u trajanju oko 30 – 45 min. Vode ih 3 posebno educirane zaposlenice – CAP pomagačice. Sadržaj radionica je razvojno primjeren, koriste se fotografije, igrokazi i posebno strukturiran razgovor kako bi se djecu poučilo pitanjima osobne sigurnosti.

Igrokazi predstavljaju 3 najčešća iskustva napada s kojima se djeca susreću:

  1. Dijete protiv djeteta (nasilništvo)
  2. Odrasli neznanac protiv djeteta
  3. Poznati odrasli protiv djeteta

U prvom igrokazu uvodi se koncept „prava“ i razgovara s djecom o njihovim pravima da budu sigurna, jaka i slobodna. CAP pomagačice igraju igrokaz s djetetom koje zlostavlja drugo dijete. Kroz vođeni razgovor predstavljaju se strategije samozaštite i naglašava važnost bijega iz opasne situacije i traženja pomoći.


U drugom igrokazu neznanac napada dijete. Slijedi vođeni razgovor u kojem se djeca poučavaju kako mogu zbuniti napadača kako bi lakše pobjegla, te se vježba vrisak za poziv upomoć. Stalno se naglašava važnost bijega iz opasne situacije i traženja pomoći.


U trećem igrokazu dijete napada poznata odrasla osoba. Djeca se poučavaju kako razlikovati dobre i loše dodire, te da imaju pravo postaviti osobne granice privatnosti i intimnosti s drugim ljudima. Ponovno se naglašava snaga sigurne i jake riječi „NE“.

Igrokazi se koriste za stvaranje situacije u kojoj djeca kroz razgovor dolaze do uspješnih prevencijskih strategija.

Svaki igrokaz se igra dva puta: prvi put jedan od CAP pomagača glumi dijete kojem nedostaju vještine za prevenciju napada. Slijedi grupna rasprava u kojoj se s djecom razmatraju mogućnosti koje ima potencijalna žrtva.

Te strategije uključuju:

  • Samoobranu
  • Podršku vršnjaka
  • Podršku odraslih
  • Zalaganje za sebe
  • Razgovor s odraslom osobom od povjerenja

Igrokaz se potom ponavlja, ali ovaj put s vještinama koje su djeca upravo naučila, u obliku „priča o uspjehu“. Djeci se sada pruža mogućnost sudjelovati u ulogama podržavajućih vršnjaka kako bi vježbala nova ponašanja.

Na kraju treće radionice prikazuje se igrokaz o povjeravanju odrasloj osobi od povjerenja. Tu se uključuje odgajateljica koja, igrajući samu sebe kao podržavajuću odraslu osobu, odgovara na dječji poziv u pomoć, pruža djeci mogućnost vizualiziranja onoga što bi se dogodilo kad bi s nekim stvarno trebala razgovarati o problemu. To daje djeci jasnu poruku da odrasle osobe brinu o njima i spremne su pružiti im podršku.

Nakon radionica djeci se pruža prilika individualno razgovarati s CAP pomagačicama. U takvim razgovorima naglasak je na učvršćivanju vještina naučenih tijekom radionice i jačanju njihovog uvjerenja kako imaju prava biti SIGURNI, JAKI i SLOBODNI.

Prilikom izvođenja radionica pridržavamo se svih preporučenih epidemioloških mjera.